Svetitelji i ljudi koji žive na zemlji čine jednu Crkvu Hristovu:

„Da se sve sastavi u Hristu, ono što je na nebu i što je na zemlji, u Njemu“ (Ef. 1:10) „I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu “ . (Ef. 1:22-23)

Crkva ima mnogo članova:

„Jer kao što je tijelo jedno i ima udove mnoge, a svi udovi jednoga tijela, iako su mnogi, jedno su tijelo, tako i Hristos.“ (1 Kor. 12:12)

Članovi zemaljske Crkve se nalaze u opštenju sa članovima nebeske Crkve:

„Nego ste pristupili Gori Sionskoj i Gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, mirijadama anđela, s večanom saboru i Crkvi prvorodnih, zapisanih na nebesima, i Bogu Sudiji sviju, i duhovima savršenih pravednika. I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva. “ (Jevr. 12:22-24)

Dakle zemaljska Crkva se u svojim molitvama sjedinjuje sa Anđelima, svečanim saborom, prvorodnima i dušama pravednika i zajedno sa njim a uznos i svoje molitve Sudiji svih, Bogu.

Smrt ne može ometati opštenje članova nebeske i zemaljske Crkve jer za hrišćane smrt ne postoji. Postoji samo prelazak iz jedne Crkve u drugu .

„A Bog nije Bog mrtvih nego živih; jer su njemu svi živi“ (Lk.20:38), „Jer ako živimo, Gospodu živimo; ako li umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo.“ (Rim. 14:8)

Sveti se mole Bogu za nas iz ljubavi:

„Da ne bude razdora u tijelu nego da se udovi podjednako brinu jedan za drugoga. I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi; a ako li se jedan ud proslavlja, s njim se raduju svi udovi. “ (1 Kor. 12:25-26)

„A koji se udostojiše dobiti onaj vijek i vaskrsenje iz mrtvih, niti se žene niti se udaju; Jer više ne mogu umrijeti, jer su kao anđeli, i sinovi su Božiji kada su sinovi vaskrsenja. “ (Lk. 20:35-36)

„Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, n i visina, ni dubina, niti ikakva druga tvar neće moći odvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem “ . (Rim. 8:38-39)

Po dužnosti:

„Dužni smo pak mi jaki slabosti slabih nositi, i ne sebi ugađati. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro radi napretka “ (Rim. 15:1-2)

Sveti nas vole:

„Ali oprosti im greh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao “ (2 Mojs. 32:32)

„Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; Jer bih želeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju, srodnike moje po tijelu “ (Rim. 9:2-3)

„Braćo, želja je srca moga i molitva Bogu za Izrailj da se spase “ (Rim. 10:1)

Čak se i umrli grešnici brinu o svojoj živoj braći:

„Tada reče: Molim te pak, oče, da ga pošalješ domu oca mojega; Jer imam petoricu braće: neka im posvjedoči da ne bi i oni došli na ovo mjesto mučenja “ (Lk. 16:27-28)

„I rekoše sinovi Izrailjevi Samuilu: Ne prestaj vapiti za nas ka Gospodu Bogu našem, eda bi nas izbavio iz ruku filistejskih. Tada Samuilo uze jedno jagnje odojče, i prinese ga svega Gospodu na žrtvu paljenicu; i vapi Samuilo ka Gospodu za Izrailja, i usliši ga Gospod “ (1 Sam. 7:8-9)

„I Avram se pomoli Bogu, i isceli Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te rađahu“ (1 Mojs. 20:17)

„Ljubljeni, molim se da u svemu dobro napreduješ, i zdrav da budeš, kao što ti dobro napreduje duša.“ (3 Jn. 1:2)

Sveti se mole i nakon smrti:

„A beše njegova vizija ovakva: (Vide) Oniju, bivšeg prvosveštenika, čoveka blagog i dobrog, dostojnog poštovanja pri susretu, krotkog u ponašanju, i u govoru nastupajućeg dolično, koji je od mladosti naučno sve što je svojstveno vrlini; njega (vide), kako sa ispruženim (k nebu) rukama moli za svu zajednicu Judeja. Potom se, takođe, pojavi čovek, koji se odlikovaše sedinom i slavom, a oko njega beše neka čudesna i veličanstvena prevashodnost. I govoraše Onija i reče: "Ovaj bratoljubac, koji se mnogo moli za narod i za Sveti Grad, jeste Jeremija, Božiji Prorok".“ (2 Mak. 15:12-14)

„I kad otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih za riječ Božiju i za svjedočanstvo Jagnjetovo koje imahu. I povikaše glasom silnim govoreći: Dokle ćeš, Gospodaru Sveti i Istiniti, odlagati da sudiš i osvetiš krv našu na onima što žive na zemlji? I svakome od njih dade se haljina bijela, i rečeno im bi da počinu još malo vremena, dokle se napuni i broj satrudnika njihovih i braće njihove, koji ima da budu pobijeni kao i oni. “ (Otk. 6:9-11)

„I drugi anđeo dođe, i stade pred žrtvenikom držeći kadionicu zlatnu, i bijaše mu dano mnogo tamjana da prinese sa molitvama svih svetih na zlatni žrtvenik pred prijestolom. I uznese se dim od tamjana sa molitvama svetih iz ruke anđelove pred Boga. “ (Otk. 8:3-49

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih.“ (Otk. 5:8)

Smrt samo približava Svete Bogu:

„Stoga se svagda uzdamo i znamo da dok boravimo u tijelu, udaljeni smo od Gospoda; Jer vjerom hodimo a ne gledanjem; I postajemo smjeli i više volimo otići iz tijela i nastaniti se kod Gospoda “ (2 Kor. 5:6-8)

Sveti smatraju svojim grehom da se ne mole za nas:

„A meni ne dao Bog da zgrešim Gospodu i prestanem moliti se za vas; nego ću vas upućivati na put dobar i prav “ (1 Sam. 12:23)

Gospod često ne ispunjava naše molitve zbog grehova naših:

„Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi “ (Is. 1:15)

To se događa jer se molimo bez vere i usrdnosti:

„Dvojedušan čovjek nepostojan je u svima putevima svojim “ (Jak. 1:8)

Ne znamo za šta da molimo Boga, ponekada molimo za bogatstvo, slavu, želimo zla bližnjem:

„A takođe nam i Duh pomaže u našim nemoćima: jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim.“ (Rim. 8:26)

Molitve Svetih Gospod čuje i ispunjava:

„Jer oči Gospodnje obraćene su na pravednike, i uši njegove na molitvu njihovu; a lice Gospodnje protiv onih koji čine zlo.“ (1 Pet. 3:12)

Radi malo pravednika Gospod štedi i čitav narod:

„Avraam reče: Nemoj se gneviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti radi onih deset“ (1 Mojs. 18:32)

„Jer pohita muž neporočan da ih odbrani donijevši samog služenja oružje - molitvu i tamjana umilostivljenje; oduprije se gnjevu i zaustavi nevolju pokazavši da je Tvoj sluga“ (Prem Sol. 18:21)

Molitva Svetih je moćna pred Bogom:

„Ispovijedajte pak jedni drugima sagrješenja, i molite se Bogu jedni za druge, da ozdravite. Mnogo je moćna usrdna molitva pravednika. Ilija bješe čovjek isto kao i mi, i molitvom pomoli se Bogu da ne bude dažda, i ne udari dažd na zemlji za tri godine i šest mjeseci. I opet se pomoli, i nebo dade kišu, i zemlja iznese rod svoj. “ (Jak. 5:16-18)

„I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneja, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. I reče mu Petar: Eneje, iscjeljuje te Isus Hristos; ustani i prostri sam sebi! I odmah ustade “ (Dela Ap. 9:33 -34)

„Tako da su na ulice iznosili bolesnike i polagali na posteljama i nosilima, da bi kad prođe Petar bar sjenka njegova osjenila koga od njih. A sticaše se i mnoštvo naroda iz okolnih gradova u Jerusalim donoseći bolesne i od nečistih duhova mučene, i svi se iscjeljivahu. “ (Dela Ap. 5: 15-16)

Molitva Svetih je jaka verom:

„A Isus odgovarajući reče im: Zaista vam kažem: Ako imate vjeru i ne posumnjate, učinićete ne samo ono što se zbi sa smokvom, nego i gori ovoj ako rečete: digni se i baci se u more, dogodiće se. I sve što uzištete u molitvi vjerujući, dobićete. “ (Mt. 21:21-22)

„I dozvavši svojih dvanaest učenika, dade im vlast nad duhovima nečistim da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoći “ (Mt. 10:1)

„Koji vjerom pobijediše carstva, činiše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, od nemoćnih postadoše jaki, bijahu silni u ratu, poraziše vojske tuđinske; neke žene primiše svoje mrtve vaskrsenjem; drugi pak bijahu mukama umoreni ne pristavši na izbavljenje, da bi dobili bolje vaskrsenje“ (Jevr. 11:33-35)

Obiljem blagodati:

„I Bog činjaše neobična čudesa rukama Pavlovim, t ako da su ubruse znojave od tijela njegova ili pojaseve nosili na bolesnike i oni se iscjeljivahu od bolesti, i zli duhovi izlažahu iz njih“ (Dela ap. 19:11-12)

Sveti su bliski Bogu, oni su Njegovi prijatelji:

„Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam”. (Jn. 15:14)

Sam Gospod je učio obraćanju molitvi i zastupništvu Svetih:

„A sada vrati čoveku ženu njegovu, jer je prorok, i moliće se za te, te ćeš ostati živ. Ako li ne vratiš, znaj da ćeš umreti ti i svi tvoji “ (1 Mojs. 20:7)

„Zato sada uzmite sedam telaca i sedam ovnova, i idite k sluzi mom Jovu i prinesite žrtve paljenice za se, i sluga moj Jov neka se pomoli za vas, jer ću doista pogledati na nj da ne učinim s vama po vašoj ludosti, jer ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. I tako otide Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaćanin, i učiniše kako im zapovedi Gospod. I pogleda Gospod na Jova “ (Jov. 42:8-9)

Svete su proslavljali pravednici i narod:

„Seme njihovo živeće vavek, i slava njihova neće nestati “ (Sir. 44:12)

„Postavićemo zasjedu pravedniku, jer nam je neupotrebljiv... mi smo lažni po njegovom shvatanju i izbjegava puteve naše kao nečistotu; naziva blaženom končinu pravednika i gordi se Bogom kao Ocem.“ (Prem Sol. 2:12,16)

„Narod će prepričavati o njihovoj mudrosti, a crkva će im davati hvalu“ (Sir. 44:14)

„A rukama apostolskim bivahu mnogi znaci i čudesa u narodu; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomonovom. Od ostalih pak niko ne smjede da im se pridruži, ali ih narod hvaljaše “ (Dela Ap. 5:12-13)

„Eto, mi nazivamo blaženim one koji pretrpješe. Trpljenje Jova čuste i kraj njegov od Gospoda vidjeste, jer je Gospod mnogomilostiv i sažaljiv. “ (Jak. 5:11)

Sveti su uspokojeni na nebu i proslavljeni:

„Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. “ (Otk. 7:15-16)

Svete je Sam Gospod proslavljao za života na zemlji pomoću čuda:

„Enoh ugodi Gospodu i bi uzet na nebo, - uzor pokajanja za sve generacije. Avraam – veliki je otac mnogih naroda, i ne bi ravnoga njemu u slavi “ (Sir. 44:15,19)

„I kad iđahu dalje razgovarajući se, gle, ognjena kola i ognjeni konji rastaviše ih, i Ilija otide u vihoru na nebo “ (2 Car. 2:11)

„A znaci onima koji vjeruju biće ovi: imenom mojim izgoniće demone; govoriće novim jezicima; Uzimaće zmije u ruke; ako i smrtno što popiju, neće im nauditi; na bolesnike polagaće ruke, i ozdravljaće“ (Mk. 16:17-18)

„I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno. “ (Jn. 17:22)

Proslavlja i nakon smrti pomoću čuda:

„Skupa je pred Gospodom smrt svetaca Njegovih “ (Ps. 116:15).

„Duše pravednika su u ruci Božjoj, i neće ih se dotaći nevolja“ (Prem Sol. 3:1).

„I za života svojega počini on čudesa, i po smrti divna behu dela njegova “ (Prem. Sir. 48:15).

Gospod je kažnjavao nepoštovanje Svetih:

„Potom otide odande u Vetilj; i kad iđaše putem, iziđoše mala deca iz grada i rugahu mu se govoreći mu: Hodi, ćelo! Hodi, ćelo! A Jelisije obazre se i videći ih prokle ih imenom Gospodnjim. Tada izađoše dve medvedice iz šume, i rastrgoše četrdeset i dvoje dece “ (2 Car. 2:23-24).

Primer kazne zna nepoštovanje proroka Ilije: 2 Car. 1:1-15

Svetima su se poklanjali:

„A kad s druge strane videše sinovi proročki, koji behu u Jerihonu, rekoše: Počinu duh Ilijin na Jelisiju. I sretoše ga i pokloniše mu se do zemlje “ (2 Car. 2:15).

„A on zaiskavši svjetiljku uletje i drhteći pade pred Pavla i Silu “ (Dela ap. 16:29).

Hristos je jedinstveni Posrednik između Boga i ljudi, Krvlju Svojom:

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus “ (1 Tim. 2:5).

Molitvenih posrednika ima mnogo:

„A takođe nam i Duh pomaže u našim nemoćima: jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim “ (Rim. 8:26).

„Uz pomoć i vaše molitve za nas, da od mnogih lica bude uzneta za nas izobilna blagodarnost Bogu zbog našeg blagodatnog dara “ (2 Kor.1:11).

„Ne prestajem blagodariti za vas spominjući vas u svojim molitvama “ (Ef. 1:16).

„Jer znam da će se ovo okrenuti na moje spasenje po vašoj molitvi i pomoću Duha Isusa Hrista“ (Fil. 1:19).

Nepoštovanje Svetih se ne može opravdati ni Starim, ni Novim Zavetom. Kojim Zavetom se protestanti rukovode u svom učenju? Pravednici i narod Božiji poštovao je i poklanjao se Svetima. Kome podražavaju protestanti rugajući se ugodnicima Božijim?

vrh strane