Zapovest o podizanju ruku u vreme molitve:

„Hoću, dakle, da se muževi mole na svakom mjestu, podižući svete ruke bez gnjeva i dvoumljenja“ (1 Tim. 2:8)

Pravednici su podizali ruke, njima oslikavajući večernju žrtvu:

„Nek izađe molitva moja kao kad pred lice Tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos večernji“ (Ps. 141:2)

„Tako bih Te blagosiljao za života svog, u ime Tvoje podigao bih ruke svoje“ (Ps. 63:4)

Novozavetna večernja Žrtva je Hristos, raspet na Krstu. Podižući ruke, mi smo dužni da na sebi izobrazimo Raspetog, tj. Krst Hristov!

Mojsej je podizanjem ruku bio praslika Hristovog Krsta:

„I dokle Mojsije držaše u vis ruke svoje, pobeđivahu Izrailjci, a kako bi spustio ruke, odmah nadvlađivahu Amaličani.“ (2 Mojs. 17:11)

Krsni znak je pečat Boga Živoga:

„Ne kvarite zemlje, ni mora, ni drveća, dok ne stavimo pečat slugama Boga našega na čela njihova.“ (Otk. 7:3)

Krsni znak je proslavljanje Trojice i dušom i telom:

„Jer ste kupljeni skupo. Proslavite , dakle, Boga tijelom svojim i duhom svojim, jer su Božiji “ (1 Kor. 6:20)