 |
 |
Pravoslavna Crkva veruje da je spasenje Gospod izvršio iz ljubavi prema grešnom čoveku: „Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao sa nebesa, ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao čovek“ (3-ći član Simvola Vere). Priča o vinogradarima (Mt. 21:33-41). „Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jednorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni“ (Jn. 3:16). Do Hristovog dolaska svi ljudi su bili u vlasti greha: „Jer znamo da je zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu“ (Rim. 7:14). „ Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim. A kad činim ono što neću, već ne činim to ja, nego grijeh koji živi u meni “ (Rim. 7:19-20). „Ja jadni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?“ (Rim. 7:24). Hristos je oslobodio, iskupio ljude od grehovnog ropstva: „Blagodarim Bogu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako, dakle, ja sam umom služim zakonu Božijemu, a tijelom zakonu grijeha“ (Rim. 7:25). „Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodi me od zakona grijeha i smrti“ (Rim. 8:2). Ljudi su spaseni od praroditeljskog greha: „Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha“ (Rim. 3:25). „I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo“ (Jevr. 9:15). „Jer ko ovoga nema slijep je, kratkovid je, zaboravivši svoje očišćenje od starih grijeha“ (2 Pet. 1:9). Spasenje je Gospod izvršio jednom: „Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova javi se jednom za svagda, da svojom žrtvom uništi grijeh“ (Jevr. 9:26). „Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda“ (Jevr. 10:10). Spasenje od praroditeljskog greha i sataninog ropstva Gospod je izvršio samo iz Svoje ljubavi. Ljudi svojim delima to nisu zaslužili: „A kada se javi dobrota i čovekoljublje Boga, Spasitelja našega, n e za djela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim “ (Tit. 3:4-5). „Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božiji; n e od djela, da se ne bi ko hvalisao “ (Ef. 2:8-9). „A opravdavaju se darom, blagodaću njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu “ (Rim. 3:24). Svojom smrću Isus Hristos je prizvao ljude iz ropstva na grehovnu slobodu: „Jer ste vi, braćo, na slobodu pozvani; samo ne slobodu za ugađanje tijelu, nego da iz ljubavi služite jedni drugima “ (Gal. 5:13). Ljudi su bili deca gneva: „Među kojima i mi svi živjesmo nekada po željama tijela svoga, čineći volju tijela i pomisli, i bijasmo po prirodi djeca gnjeva kao i ostali “ (Gal. 3:26). Sada su postali sinovi Božiji: „Jer ste svi sinovi Božiji vjerom u Hrista Isusa “ (Gal. 3:26). Deca Božija: „Ljubljeni, sada smo djeca Božija, i još se ne otkri šta ćemo biti; a znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu, jer ćemo ga vidjeti kao što jeste“ (1 Jn. 3:2). Bili smo mrtvi za vršenje dobrih dela: „I vas koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijehova svojih “ (Ef. 2:1). Sada smo oživljeni: „I nas, koji bijasmo mrtvi zbog grijehova, oživi sa Hristom - blagodaću ste spaseni “ (Ef. 2:5). Ljudi su bili nemoćni za borbu sa grehom: „Jer Hristos, još dok bjesmo nemoćni, umrije u određeno vrijeme za bezbožnike “ (Rim. 5:6): Sada imaju silu: „Sve mogu u Hristu koji mi daje moć “ (Filip- 4:13). Ranije su bili tuđi Bogu: „Da bijaste u ono vrijeme bez Hrista, otuđeni od zajednice Izrailjeve i strani u zavjetima obećanja, nade nemajući, i bez Boga na svijetu “ (Ef. 2:12). A sada su domaći Bogu: „Tako, dakle, niste više stranci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i domaći Božiji “ (Ef. 2:19). Ljudi su dobili pristup Blagodati: „Opravdavši se, dakle, vjerom, imamo mir u Bogu kroz Gospoda našeg Isusa Hrista, k roz kojega i pristupismo vjerom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije “ (Rim. 5:1-2). Sada nam je spasenje postalo bliže: „I ovo tim prije što znate vrijeme, da je već čas da ustanemo od sna, jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo “ (Rim. 13:11). Bog nam je darovao sve sile i sredstva za zadobijanje spasenja: „Pošto nam je njegova božanska sila darovala sve što je potrebno za život i pobožnost, poznanjem Onoga koji nas pozva slavom i vrlinom “ (2 Pet. 1:2). Sa svoje strane čovek je dužan da uloži svaki napor da zadobije spasenje. Sam je dužan da se odazove na glas blagodati koja ga priziva i izrazi svoju saglasnost da ide za Hristom: „A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje - neka mi bude po riječi tvojoj! I anđeo otide od nje “ (Lk. 1:28) (Presveta Djeva Marija se složila da bude Majka Božija). „Evo stojim na vratima i kucam; ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njim, i on sa mnom “ (Otk. 3:20). Da bi dostigao večno blaženstvo svaki čovek treba da poseduje: Trpljenje: „Trpljenjem svojim spasavajte duše svoje “ (Lk. 21:19). Revnost: „Pošto nam je njegova božanska sila darovala sve što je potrebno za život i pobožnost, poznanjem Onoga koji nas pozva slavom i vrlinom, k roz koje su nama darovana dragocjena i prevelika obećanja da kroz njih postanete pričasnici božanske prirode, izbjegnuvši pohotnu trulež u svijetu. I upravo na ovo uložite svu revnost pa projavite u vjeri vašoj vrlinu, a u vrlini znanje, a u znanju uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, a u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav “ (2 Pet. 1:3-7). Praćenje Hristovih stopa: „Jer ste na to i pozvani, j er i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama “ (1 Pet. 2:21). Učestvovanje u Njegovim stradanjima: „Nego se radujte što učestvujete u stradanjima Hristovim, da biste se i u otkrivenju slave njegove radovali i veselili “ (1 Pet. 4:13). „Jer je vama darovano za Hrista, ne samo da vjerujete u Njega, nego i da stradate za Njega “ (Filip. 1:29). „Da poznam Njega i silu vaskrsenja njegova i udio u njegovim stradanjima, saobražavajući se smrti njegovoj “ (Filip. 3:10). Sopstveni napor: „A od vremena Jovana Krstitelja do sada Carstvo nebesko s naporom se osvaja, i podvižnici ga zadobijaju “ (Mt. 11:12). Nevolje: „Utvrđujući duše učenika i savjetujući ih da ostanu u vjeri, i da nam kroz mnoge nevolje valja ući u Carstvo Božije“ (Dela ap. 14:22). Veru i dobra dela: „Kakva je korist, braćo moja, ako ko reče da ima vjeru a djela nema? Zar ga može vjera spasti?“ „Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drhte.“ „Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je sama po sebi“. (Jak. 2:14,19,17). „Evo dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovim“ (Otk. 22:12). „Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo“ (2 Kor. 5:10). Držanje svih pravila i zapovesti Božijih: „A on mu reče: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako hoćeš ući u život drži zapovijesti“ (Mt. 19:17). „Tako i vi kad izvršite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: Mi smo nepotrebne sluge, jer smo učinili što smo dužni učiniti“ (Lk. 17:10). Ličnu vrlinu: Priča o svadbi careva sina (Mt. 22:1-16). „I reče mu: Prijatelju, kako si ušao amo bez svadbenog ruha? A on oćuta. Tada reče car slugama: Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite i bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba “ (Mt. 22:12-13). Ko je uveren da će dobiti Carstvo Nebesko obmanjuje sebe: „Ako rečemo da grijeha nemamo, sebe varamo, i istine nema u nama “ (1 Jn. 1:8): Postaje nalik Koreju, Datanu i Avrinou: „I skupiše se na Mojsija i na Arona i rekoše im: Dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim? “ „ I otvorivši zemlja usta svoja proždre ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo “ (4 Mojs. 16:3,32). Skoro svi protestanti govore da su uvereni u svoje spasenje i da će neizostavno biti u raju. Kao dokaz za to pozivaju se na 2 Kor. 5:1: „ Jer znamo, ako se naša zemaljska kuća, tjelesni šator, razruši, imamo zdanje od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima “. Međutim, u ovom stihu se govori o tome da postoji i budući, večni život. Da bi ga zadobili treba sačuvati veru i imati dobra dela. „ Tako da se i obučeni, ne nađemo nagi “ (2 Kor. 5:3). „Dobar rat ratovah, trku završih, vjeru održah. Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija: ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov “ (2 Tim. 4:7-8). Apostol Pavle je bio uveren da ga čeka blaženstvo, venac. Na ovom mestu se govori o „vencu pravde“, tj. o nagradi za dela. Ko je šta zaslužio to će i dobiti: ako si živeo vrlinski, držao zapovesti – dobićeš venac pravde – blaženstvo. Ako si odstupio od vere, pokazao se nag, bez svadbene odeće, tj. bez dobrih dela – dobićeš venac pravde – osudu na muke. Eto šta znači venac pravde. „Jer ne osjećam ništa na svojoj savjesti, ali zato nisam opravdan; a onaj koji me sudi jeste Gospod “ (1 Kor. 4:4). „A on im reče: Šta hoćete da vam učinim? A oni mu rekoše: Daj nam da sjednemo jedan s desne strane tebi a drugi sa lijeve, u slavi tvojoj. A Isus im reče: Ne znate šta ištete; možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim? A oni mu rekoše: Možemo. A Isus im reče: Čašu, dakle, koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojim se ja krstim krstićete se; Ali da sjednete s desne strane meni i s lijeve nije moje da dam, nego će se dati kojima je pripremljeno “ (Mk. 10:36 -40). Naše spasenje ostvarujemo mi uz pomoć blagodati Božije, ali ono još uvek nije izvršeno: „Ne znate li da oni što trče na trkalištu, trče svi, a jedan dobija nagradu? Tako trčite da je dobijete “ (1 Kor. 9:24 ). „Tako, ljubljeni moji, kao što ste svagda bili poslušni, ne samo u mojem prisustvu, nego mnogo više sada u odsustvu mojem, gradite spasenje svoje sa strahom i trepetom “ (Filip. 2:12). „Ali vama napominjem, braćo, jevanđelje koje vam propovijedah, koje i primiste, u kome i stojite, k roz koje se i spasavate, ako držite onako kako vam propovijedah, osim ako uzalud ne povjerovaste “ (1 Kor. 15:1-2). Spasenje će se otkriti u poslednje vreme: „Blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas po velikoj milosti svojoj preporodi za živu nadu vaskrsenjem Isusa Hrista iz mrtvih ... Silom Božijom čuvane kroz vjeru na spasenje, spremljeno da se otkrije u posljednje vrijeme “ (1 Pet. 1:3,5): „Jer se nadom spasosmo. A nada koja se vidi nije nada. Jer kad ko vidi nešto, kako i da se nada?“ (Rim. 8:24) „Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih “ (Mt. 22:14): Nemoguće je govoriti sa uverenošću da smo zaslužili Carstvo Nebesko: „Braćo, ja za sebe ne mislim još da sam to dostigao; jedno pak činim: što je za mnom zaboravljam, a stremim za onim što je preda mnom, i trčim prema cilju radi nagrade nebeskoga prizvanja Božijega u Hristu Isusu “ (Filip- 3:13-14). Svako od nas može doživeti brodolom vere: „Imajući vjeru i dobru savjest, koju neki odbacivši pretrpješe brodolom vjere “ (1 Tim. 1:19). |
